Povijest Podgorja!
Na jugo-zapadnom dijelu virovitičkog vinogorja jos prije 1880 godine razvila su se sela, Podgorje i Golo Brdo. Službeno se ova dva sela prvi put navode u popisu Virovitice 1880., a 1890. obavljen je popis stanovništva u Virovitici i prema tim spisima navodi se da u (Podgorju) Kozjoj Glavi ima 11 kuća i 43 stanovnika, a u Golom Brdu 8 kuca i 22 stanovnika. Deset godina kasnije, godine 1900-te u (Podgorju) Kozjoj Glavi, broji se 10 kuća i 70 stanovnika, a u Golom Brdu 40 kuca i 150 stanovnika. Godine 1931. (Podgorje) Kozja Glava broji 437 stanovnika a Golo Brdo 368 stanovnika. Kako su oba naselja u posjednje vrijeme porasla, bilo je potrebno otvoriti područnu kapelu, gdje će se moći svake nedjelje sluziti sveta Misa i redovito podučavati vjeronauk.


Da se to ostvari, samostan je u tu svrhu preuredio svoju zidanu klijet u (Podgorju) Kozjoj Glavi, a Nadbiskupski Duhovni Stol je dekretom od 24.9.1965. br3287/65. uz potpis nadbiskupa dr. Franje Šepera otvorio kapelu svetog Nikole Tavelića, koju je 21.11.1965. godine o. Tomislav Tomiša, gvardijan i Župnik, svečano blagoslovio. Od tada se usvake nedelje u toj kapeli služi sveta Misa i drži vjeronauk iz Podgorja i Golog Brda. Kapela je gruntovno vlasništvo samostana. Na fotografiji desno možete vidjeti tadašnju klijet koja je preuredjena u crkvu, te žene koje su uredjivale oko crkve te kopale vinograd. Negdje od prilike 1970. (nije točan navod) gradila se cesta za Podgorje. Ta je cesta i prije postojala ali je otprilike te godine radnom akcijom razbacivan šoder i cesta je proširivana, nekoliko godina kasnije ista cesta je i asfaltirana. Izvor: knjiga, Virovitica i Franjevci - Paškal Cvekan

